Začini u djetetovoj prehrani

Začini su, prema standardima ISO, proizvodi biljnog podrijetla ili njihove smjese, bez primjesa, svojstvena mirisa i okusa koji se dodaju jelima, prehrambenim proizvodima i pićima radi poboljšanja arome i bolje probavljivosti.

"Začinjeno" ne znači nužno "ljuto", već obuhvaća čitav niz okusa i aroma te različite vrste začinskog bilja i povrća. Začini su klasificirani od blagih, preko aromatičnih do ljutih i paprenih.

Upoznavanje djeteta s različitim okusima i mirisima ne započinje dohranom; već dojenjem djeca uče i osjećaju promjene u okusu majčinog mlijeka, koje se mijenja s njezinom dnevnom prehranom i začinima koje koristi u pripremi jela. Bitno je naglasiti da se u dojenačke mliječne pripravke nikako ne smiju dodavati bilo kakvi začini.

Stručnjaci vjeruju da se ovim ranim izlaganjem različitim aromama majčinog mlijeka dijete upoznaje s okusima te priprema za dohranu i uobičajene začine koji se koriste u njegovom kućanstvu.

Dohrana djeteta najčešće započinje namirnicama jednostavnih okusa, ali i nove teksture. Prema preporukama stručnjaka s uvođenjem začina u prehranu djeteta treba pričekati do 8. mjeseca života. Začine se uvodi kao i nove namirnice, postupno, ali u vrlo malim količinama te treba pričekati barem šest dana prije uvođenja novog začina da bi se smanjila opasnost od iritacije djetetova želuca i utvrdio mogući uzrok bilo koje neželjene reakcije.

Najčešći začini u djetetovoj prehrani, dodani u vrlo malim količinama, jesu:

• vanilija,
• cimet,
• metvica,
• limunova i narančina korica,
• bosiljak,
• peršin,
• origano,
• ružmarin,
• češnjak,
• sušena paprika,
• sušena rajčica,
• muškatni oraščić,
• papar.

Budući da začini spadaju u skupinu ljekovitog bilja, korisnost im je višestruka, od smirujućeg djelovanja, preko poboljšanja djetetove probave i apetita sve do antibakterijskog i antioksidativnog učinka. Isto tako, začini koje vaše dijete najbolje prihvati mogu vam pomoći i pri uvođenju novih namirnica u njegovu prehranu. Opće je poznato da djeca lakše prihvaćaju nove namirnice ako im se doda već poznati okus.

Pravilan odabir začina vrlo je važan zato jer se na tržištu pojavljuju u raznim mješavinama. Najbolje je koristiti svježe začine (peršin, bosiljak, celer, češnjak, luk, timijan) kontroliranog podrijetla te sušene začine (vanilija, cimet, kumin, šafran, sušeno povrće, papar) s certifikatima, jasnog sastava i roka trajanja.

Začine i mješavine začina koji sadrže primjese: dodanu sol ili šećer, pojačivače okusa (MNG – mononatrijev glutaminat) i umjetne boje treba u potpunosti izbjegavati.

U kućanstvu začine treba čuvati na čistom i suhom mjestu zaštićenom od svjetlosti zbog očuvanja kvalitete i sprječavanja kontaminacije.

Djetetovu prehranu začini čine zanimljivijom i ukusnijom, čime se izbjegava prekomjerno soljenje i šećerenje u cilju poboljšanja okusa.

Tena Niseteo, dipl. inž. preh. tehn.
klinička dijetetičarka/nutricionistica

Referentni centar za dječju gastroenterologiju i prehranu
Centar za poremećaj prehrane i kliničku dijetetiku
Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16